Selen: Esencijalni mikromineral za metaboličku ravnotežu i zaštitu organizma

Selen (Se) je esencijalni element u tragovima koji, unatoč tome što nam je potreban u vrlo malim količinama, igra golemu ulogu u održavanju vitalnih funkcija. On nije samo pasivni sudionik u našem tijelu, selen je ključna komponenta selenoproteina, specifičnih proteina koji djeluju kao enzimi u najvažnijim biokemijskim procesima – od obrane stanica od oksidativnog stresa do regulacije rada štitnjače.

Glavna uloga u organizmu – antioksidans

Glavna uloga selena očituje se kroz njegovu prisutnost u enzimu glutation-peroksidazi. Ovaj enzim je primarni obrambeni sustav tijela koji neutralizira slobodne radikale. Bez dovoljno selena, naše stanice postaju podložnije „oksidativnom oštećenju“, što ubrzava starenje i razvoj kroničnih upala.

Selen igra veliku ulogu u radu imunološkog sustava. On sudjeluje u regulaciji citokina, staničnih signalnih molekula, koji upravljaju imunološkim odgovorom. Istraživanja su pokazala i da je selen potreban za razvoj stečenog imuniteta te da ima ulogu u obrani od infekcija patogenima. Istraživanja pokazuju da se nedostatak selena može povezati s pogoršanom funkcijom imunosnog sustava.

Fokus na probavu i zdravlje crijeva

Iako se o selenu često govori u kontekstu imuniteta, njegova uloga u probavnom sustavu je važna:

• Integritet crijevne barijere: Selenoproteini pomažu u održavanju čvrstih veza između stanica crijevne sluznice. Nedostatak selena povezuje se s povećanom propusnošću crijeva („leaky gut“) i upalnim bolestima crijeva (poput Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa).

• Modulacija mikrobioma: Novija istraživanja sugeriraju da razina selena izravno utječe na sastav crijevne mikroflore. Odgovarajuća razina selena potiče rast korisnih bakterija koje proizvode kratkolančane masne kiseline (SCFA), ključne za energiju crijevnih stanica.

• Apsorpcija nutrijenata: Kao antioksidans, selen štiti probavne enzime od oštećenja, osiguravajući učinkovitu razgradnju hrane.

Utjecaj na metabolizam i štitnjaču

Selen je neraskidivo vezan uz štitnjaču.

• Aktivacija hormona: Enzimi koji pretvaraju neaktivni hormon štitnjače (T4) u aktivni oblik (T3) su selenoproteini. Bez selena, metabolizam se usporava jer tijelo ne može proizvesti dovoljno aktivnog hormona, što dovodi do debljanja i manjka energije.
• Metabolizam glukoze: Postoje dokazi da selen sudjeluje u signalizaciji inzulina, pomažući stanicama da učinkovitije preuzimaju šećer iz krvi, no potrebna su dodatna istraživanja.

Zanimljivost o selenu – muška plodnost

Istraživanja pokazuju da bi selen mogao imati važnu ulogu u poboljšanju plodnosti muškaraca koji imaju niske razine selena u organizmu. Naime, selen se uključuje u mitohondrijsku kapsulu spermija, gdje se nalazi u obliku selenoproteina, i time može utjecati na funkciju i normalan razvoj spermatozoida. 

Potrebe za selenom

Prema Pravilniku o dodacima prehrani, preporučeni unos selena za odrasle osobe iznose 55 µg dnevno. Najveći dopušteni unos selena prema istom pravilniku iznosi 100 mikrograma.

Izvori selena u hrani

Najbogatiji izvor selena su meso i morski plodovi, dok u biljnoj hrani koncentracije selena variraju. Naime, nekim biljkama nije potreban selen, pa sadržaj selena u biljci ovisi o sadržaju selena u tlu na kojem biljka raste. Na primjer, određena će biljka, koja raste na tlu koje je siromašno selenom, sadržavati malo selena, no ako raste na tlu koje je bogato selenom, koncentracije selena u biljci će biti više. Stoga je teško odrediti prosječan sadržaj selena u biljaka, jer njegove koncentracije ovise o sadržaju selena u tlu na kojem biljka raste.

• Brazilski oraščići – daleko najbogatiji izvor. Samo jedan do dva oraščića dnevno mogu zadovoljiti (pa čak i premašiti) dnevne potrebe. Obzirom da su visoke doze selena toksične, ne preporučuje se prečesto konzumiranje ovih oraščića.
• Riba i plodovi mora – tunjevina, bakalar, sardine i škampi.
• Meso – teletina, puretina i piletina.
• Jaja
• Cjelovite žitarice – zob i smeđa riža (ako su uzgojene na tlu bogatom selenom).

Selen se u hrani javlja u obliku organskih spojeva, primarno selenometionina i selenocisteina. Selenometionin se obično više nalazi u hrani biljnog podrijetla, dok se selenocistein većinom nalazi u hrani životinjskog podrijetla. Anorganski oblici selena uključuju selenide, selenite i selenate, koji se nalaze u povrću i kvascu, dok se u dodacima prehrani selen nalazi u obliku selenometionina, selenata ili selenita. Spojevi se selena općenito vrlo učinkovito apsorbiraju, pa je tako apsorpcija selena u obliku selenita veća od 80 %, dok je apsorpcija selena u obliku selenometionina i selenata veća od 90 %. Međutim, značajan se dio selenata gubi urinom i to prije nego što se ovaj oblik uspije uključiti u tkiva, dok se selenit bolje zadržava u našem organizmu nakon apsorpcije. 

Selen je esencijalni mikronutrijent čija važnost daleko nadmašuje potrebne količine u tragovima. Njegova presudna uloga u sintezi selenoproteina izravno utječe na funkciju štitnjače i snagu imunološkog odgovora. Osiguravanje preporučenog dnevnog unosa od 55 µg nije samo prevencija deficita, već nužna potpora organizmu u borbi protiv oksidativnog stresa i održavanju metaboličke ravnoteže.

Reference:

• EFSA Panel on Dietetic Products, Nutrition and Allergies (NDA). (2014). „Scientific Opinion on Dietary Reference Values for selenium“ EFSA Journal.
• Rayman, M. P. (2012). „Selenium and human health“. The Lancet.
• Kieliszek, M. (2019). „Selenium-Fascinating Microelement, Properties and Sources in Food“. Molecules.
• Nettleford, S. K.,  Prabhu, K. S. (2018). „Selenium and Selenoproteins in Gut Inflammation and Carcinogenesis“. Nutrients.
• Schomburg, L. (2011). „Selenium, selenoproteins and the thyroid gland: interactions in health and disease“ Nature Reviews Endocrinology.